nedjelja, 03.08.2008.
...ljubav...ili ne...
Osjecam se zbunjeno, ne znam sto zelim, sve me zivcira, ukljucujuci i momka s kojim sam skoro pa 5 godina...u zadnje vrijeme sam hladna, ledena...idu mi na zivce stvari koje me nisu zivcirale, tj. Mozda su me i zivcirale podsvjesno, pa sam tek sad svjesna toga...mozda sam jednostavno umorna od svega...volim ga...al nema vise onog osjeca ushita kad ga vidim...osjecam se kao da smo stari bracni par...svaki moj odlazak kod njega se poceo svodit na isto – dodjem, spavam-o, seksamo se i eventualno pogledamo neki film...nema izlazaka...nema odlaska u kino, kazaliste,....kad razmislimo nije toga nikad ni bilo...no sada mi to fali...fali mi sto ne idemo nikud...ne druzimo se zajedno s nikim...ne putujemo nikud...sve su to stvari koje ja volim, a on ne...meni je gust hodat gradom, gledat ekipu na ulici, hodat po trgovinama, sjedit na kavi, ici bilo kamo...njemu je to dosadno...i prije mi je to znalo smetat, al ne ovoliko koliko sada....ne znam jel doslo do zasicenja ili ..... mozda nam jednostavno treba odmor?! No kakva je to veza ako ti treba predah od te osobe...mozda zato bracni parovi u zadnje vrijeme svatko na svoju stranu odlaze na more...da se odmore jedni od drugih...oduvijek znam da nas dvoje nismo stvoreni jedno za drugo i da vjerojatno kao bracni par ne bi nikad funkcionirali, al uvijek je postojalo ono nesto sto nas je drzalo zajedno...sada kao da i to hlapi...kao da je sve postala neka navika...a ja ne zelim da bude navika...ja zelim osjecaj kakav mi je bio prije s njim...osjecaj sigurnosti, osjecaj uzbudjenja, osjecaj smirenosti uz njega...
...i on je shvatio da nesto ne stima....shvatio je da sam se ohladila...da mi se vise ne da dolazit stalno kod njega...jednostavno mi se ne da vise svaki drugi dan proputovat pola grada, sat vremena putovat da bi stigla oviseci o tramvajima i busevima...ni seks nije vise kao sto je bio...i dalje me moze dovest do orgazma ( ne onakvog na kakvog sam navikla kod njega, jer nekad sam znala prozivljavat visestruke orgazme s njim), al nekako sve je trulo postalo...
...najradije bi se maknula od njega na neko vrijeme, a onda mi fali...kao cvijecu sunce i voda...dio je mene...sacinjava dio mog zivota bez kojeg mi se cini tesko zivjet...volim ga i mrzim u isto vrijeme, mrzim jer u meni stvara neku vrstu ovisnosti...navike...necega sto ni sama ne znam sto je...al je tu...i zelim biti s njim i ne zelim...kada nisam s njim zelim biti i stalno mi je u mislima, a kada jesam onda sve postane nekako ravno...a opet volim ga, volim to sto je tako pametan i drag, sto se u njegovoj naizgled cvrstoj i otpornoj vanjstini, hladnoj na prvi pogled, krije mala romanticna i osjecajna dusa...koja ce plakat kad osjeca potrebu za tim, smijat se kad je sretan, koji ce pokazat svaki svoj osjecaj, mozda ne odmah, al...ta mala dusica je bila uvijek tu kad sam ju trebala, pruzala rame za plakanje kad sam ga trebala, dovodio me do ludih orgazama, nasmijavao, trpio moje ispade,...
˝Voljeti znaci patiti. Ako se patnja zeli izbjeci, ne smije se voljeti.
No onda se pocne patiti jer se ne voli. Stoga voljeti znaci patiti,
Ne voljeti znaci patiti. Patiti znaci patiti. Patnja covjeka cini nesretnim.
Stoga da bi covjek bio nesretan, mora voljeti ili mora voljeti da bi patio, ili patiti zbog previse srece.˝ (Wooody Alien – Ljubav i smrt)
˝Kad se dvoje ljubavnika osjeca kao da su stari bracni par, moguca su samo dva rjesenja. Jedno je da se polako pocnu razdvajati sto podsjeca na oporavak od kronicne bolesti. Drugo je da se na brzinu vjencaju, prepustajuci se nesigurnoj sudbini usred bucnih eksplozija kineskog vatrometa˝ (Wei Hui – Vjencanje s Budhom)
03.08.2008. u 20:28 •
5 Komentara •
Print •
#
petak, 23.05.2008.
Trash
pozzz ekipa
dosla sam nasvrljat par rijeci...
bila sam u srijedu vani na trash partyu i bilo mi je genijalno, medica 10 kn, sve one trash pjesmice ili kako ih ja oduvijek zovem zajebancija pjesmice tipa:
...tuc tuc I wanna tuc tuc...ritam tuc tuc znaju svi...
... kad si bila ti beba malena zvali su te svi vatrena, jer si neki svoj ritam imala, cijelu noc bi plesala....
...ti ti si mi u mislima, ti ti si mi u grudima, jos goris mi u zilama, ja sam covjek tvoj, ja sam covjek tvoj,...
...sladak si, za mene, kao slag i sumske jagode, zgodan si, opasno, i hollywood bi ti osvojio....tralalala....o sugar honey decko moj, medeni poljubac je tvoj, goodboy, za tebe cuvam jastuk svoj,....o sugar honey decko moj...grlis me, o ljubis me, al ne od struka nanize, jer je to opasno, jer je to za mene prerano...o sugar honey decko moj....
....kao rumeni kolacici djecaci hodaju po ulici i bas sam blesava sto sam nervozna jer ne znam gdje si sad, pojest cu sve kolacice, tebi u inat postat cu debela, sve djevojke nece biti slatke kao ja...
...iza ponoci ja bit cu tu i na tvome krevetu trazit cu osvetu...
...vrapci, vrapci i komarci lete lete svud oko nas...mjesec, zvijezde, medenjaci give me your love tonight,....hajdemo van, jedno ja znam, ove noci necu dat da budes sam...
....ne moras biti bogat ni lijep, samo budi dobar i pokloni mi cvijet, ne moras biti snazan ni grub, da budes sav moj svijet....hajde da ludujemo ove noci, hajde zaljubi se u moje oci, tvoje usne su kao cokolada, to mi se dopada...
cherry, cherry tijelo mi treperi, cherry cherry nocas me uberi, give me your love tonight,...
23.05.2008. u 17:44 •
7 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 06.04.2008.
Pozdrav ljudi,
Znam da me nema cesto, nije ni bitno, bila sam na Azurnoj obali i bilo mi je prekrasno, prije dva tjedna sam se vratila u svakodnevnicu i sad me pere pms i ispit koji imam u srijedu, svi me zivciraju, svaka glupost me izbaci iz takta, najradije bi ponovno negdje pobjegla, gdje nikoga ne znam, upoznavala nove ljude i kulture. Vec me dugo nije uhvatilo ovakvo raspolozenje kada ne znam sto bi sama sa sobom, kada mislim da grjesim u nekim stvarima za koje inace smatram da su u redu, hvata me neka melankolija i to me ljuti. Prokleti pms, ako njega mogu okriviti za ovo lose raspolozenje.
Zao mi je sto uvijek pisem blog kada sam lose volje, ali jednostavno moram to negdje iznijeti posto sam jedna od neshvacenih dusa, pogotovo s obzirom na pms, pa uopce ne zelim ulaziti u razgovore sa drugima, jer me zivciraju svi sa svojim ponasanjem, vjerojatno nisu oni krivi, vjerojatno se ponasaju kao i dosad, samo ne primjecujem kako se ponasaju i da to zapravo meni ne odgovara.
Imam kolegu na poslu koji svaki slobodni vikend, svaki slobodni dan ode nekud izvan Zg, zavidim mu na tome...zelim i ja tako...zelim da me ne zamaraju studentske obaveze, ljubavne obaveze (ako se to tako moze nazvati), drustvene obaveze koje je nametnulo tko drugi nego drustvo, poslovne obaveze,....zelim samo uzivati, maknuti se od svih i svega...a to nije moguce...nazalost...
Ugodnu vecer vam zelim...
Lp
P.S. Evo nekoliko slikica sa Azurne obale
Magnetic - PMS
Novi dan je sutra
i bit ću nova ja
tako dobra, draga i mila
kao tvoja dobra vila
Al' danas sam opasna
možda i bezobrazna
oprosti što ću sada reći
neke možda grube riječi
Tvoj glas me nervira
glava mi otkida
stvarno ne želim stres
jer imam PMS
Oštra i okrutna
grizem k'o lavica
sada ne želim stres
jer imam PMS
Jedva čekam sutra
kad prođe ovo sve
bit ću opet draga i mila
kao što sam prije bila
Al' danas sam opasna
možda i bezobrazna
oprosti što ću sada reći
neke možda grube riječi
06.04.2008. u 23:20 •
6 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 13.03.2008.
Split
..kao sto vec najavih bila sam za vikend u Splitu...
...kavica u prekrasnim malim kaficima iznad rive uz veoma uski balkan, al predobro...
....bilo bi vise slika da mi nije krepao fotoaparat, tak da sam slika mobitelom...
13.03.2008. u 19:23 •
4 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 28.02.2008.
Trenutno slusam...i putovanja....
Daleka obala - Kurve
STVARI SE POLAKO VRACAJU NA MJESTO
OVAKO NEŠTO SE NE DOGAĐA CESTO
PREMDA, PRIZNAJEM PONEKAD PRETJERAM
I NEKUD OTPLOVIM SAM
I TAD SLIKE IZBLIJEDE SVE
I TAD ZATVARAM SE U SEBE
I TAD NISI MI POTREBNA
KAZALJKE I DALJE KRUGOVE CRTAJU
UMJESTO ZVIJEZDA KIŠNE KAPI NA GRAD PADAJU
PRAZNO MJESTO U MOM KREVETU SJECA ME
BILA SI TU
TKO ZNA , KUDA SI OTIŠLA
TKO ZNA ,ZBOG CEGA SE NE VRACAŠ
TKO ZNA ,SVE PIŠE U ZVIJEZDAMA
JOŠ JUCER POLJUPCIMA MI SMO SE BORILI
I DODIROM SMO JEDNO DRUGOM TAJNE OTKRIVALI
ŠTO SE DOGODILO GDJE JE TA KAP ŠTO JE
PRELILA CAŠU , ŠTO TE NATJERALA DA ODNESEŠ
SVE ŠTO SAM VOLIO , A TEBE SAM VOLIO
SVE ŠTO SAM SANJAO, A TEBE SAM SANJAO
MA ZAR SAM POGRIJEŠIO ŠTO SAM SE SMIJAO
KAD SU MI GOVORILI DA SVE SU ŽENE KURVE
KAD BI ZAUVIJEK ZASPAO OVAJ GRAD
KAO U BAJCI PREKRIVEN TRNJEM I TRAVAMA
SVE DOK SE TI NE VRATIŠ,A VRATIT CEŠ SE ZNAM
I SVE DOK TVOJA RUKA NE DOTAKNE MOJ DLAN
DO ME NE ZAGRLIŠ
DOK ME NE POLJUBIŠ
DOK ME NE ZAGRIJE TVOJ DAH
- To mi je super pjesmica, u zadnje vrijeme ju cesto slusam...jer sve smo mi zene kurve :) ili bar muskarci tako misle....a mozda imaju i pravo, no i oni su muske kurve, bar vecina njih, pa se nemaju kaj zalit...
I jinx-e stalno slusam:
....prekasno i nejasno da bi bilo istina, vise nego obicno, igramo se rijecima, tako da znam na cemu sam, ali ne mogu razabrati na cemu si ti....
jebena mi je ta stvar...u pocetku mi je bila malo glupa, al sad ju stalno vrtim...
e i jos jedna njihova predobra stvar:
Da ne poludim, da ne mislim,
Da ne cujem i ne vidim,
Da ne izgorim u sjaju tom,
Idem tamo gdje je sve po mom
Tko je kralj, tko pleše sam?
Sve tajne ovog karnevala znam;
Galama zove, ali necu s njom:
Idem tamo gdje je sve po mom!
i idem i ici cu tamo gdje je sve po mom...jednog dana...a sljedeci vikend idem u Split sa frendicama, jedva cekam da se maknem iz ovog Zagreb grada....
i mozda idem na Azurnu obalu sad u ozujku
i u travnju mozda u Prag
...a za ljeto imam ponudu za Marocco....
ova godina bi mogla biti dobra, osim sto cu imat puno troskova ako odem na sva ta putovanja :)
i svadbe :)
28.02.2008. u 20:43 •
4 Komentara •
Print •
#
subota, 16.02.2008.
Prijatelji, svatovi,...
...Dosla jesen doslo vrijeme
Drugovi se moji zene
A ja necu...
Dakle, doslo je to vrijeme u mom zivotu kad su se ljudi oko mene poceli zeniti, udavati,...prvo je jedna kolegica ostala trudna, zeni se u 6.mj., zatim je frendicu decko zaprosio i tako udaje se u 8.mj., bivsi decko mi se ozenio prije par vikenda, jer mu je djevojka ostala trudna, nedavno sam saznala da mi se i kolegica s faksa udaje u 8.mj....
I tako sad razmisljam...u vezi sam vise od 4 godine, imam 22 godine i zapravo jos se ne zelim udat, sve je to lijepo, sama pomisao na svatove, bijela vjencanica, on i ti, roditelji, prijatelji, sve je to very nice...ALI....nakon toga svega slijedi ozbiljan zivot, zajednicki zivot, u kojem treba djeliti, prezivljavati, davati, oprastati, voljeti do kraja zivota....a ja sam za to jos premlada...i ponekad mi pukne u glavu, pa sto bi mi falilo...ali, ubrzo se otrijeznim i pomislim djevojko, imas 22 godine, zivot je pred tobom...i da, mnogi izazovi su preda mnom, zavrsetak studija, upisi u specijalisticki, posao, zelim putovati, jako zelim putovati...zelim samo svoj stan, onako bas svoj...zelim jos bar povremeno zatulumariti...i tako sam odlucila da bar prije 26 godine nema udaje...ocito svake godine pomicem tu granicu, jer prvotno je bilo ne prije 21, pa zatim ne prije 23, pa zatim ne prije 25, sad sam pomakla na 26 godinu...
I tako, drago mi je zbog ljudi oko mene, nadam se da ce svi ti brakovi izdrzati do starosti, nekako mi se cini da su se ljudi poceli zeniti sve ranije, bas kao nekad...nekako kao da ponovno ima sve vise ljudi koji se zene sa 18,19,20,21,22....i to svi koji su u relativno friskim vezama...a mi sto smo u vezama vec godinama...nista...mi cekamo neko bolje vrijeme....
Ti si mi u krvi
Pogledom me miluje
k'o da me dodiruje
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat ce
iz cista mira nestat ce
al' pozuda ne prestaje
ti si mi u krvi
Toliko dugih godina
uzimanja, davanja
ostajem posljednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane
i smisljam slatke prevare
al' djavo se ne predaje
ti si mi u krvi
I ako te odvedu
Cigani cergari
ili te ukradu strasni haremski cuvari
Ako te odvedu
ja cu da poludim
bez tebe ne umijem vise jutrom da se budim
Ako te odvedu
sve ce da se srusi
Pamti me k'o prijatelja, cuvaj me u dusi
i onda
kad mislis da je prekasno za snove
za sve
16.02.2008. u 20:11 •
5 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 14.02.2008.
Valentinovo
eto danas je dan zaljubljenih, Valentinovo, pa vam svima zelim da ga provedete u zagrljaju voljenih, cak i vi koji nemate momka ili djevojku, sjetite se da je Valentinovo dan ljubavi...te zagrlite svoje prijatelje, rodbinu, sve koje volite...jasno, danas vam je prilika i iskazati ljubav onima kojima jos niste rekli da ih volite, pa skupite snage i recite te dvije malene cudesne rijeci koje tako puno znace kada osjetis da su iskrene ¨Volim te˝!!
- ..:: Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reći ::..
- ..:: Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim ::..
- ..:: Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja ::..
- ..:: Ljubavni pogled dug je tekst. Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo ::..
14.02.2008. u 09:10 •
1 Komentara •
Print •
#
subota, 02.02.2008.
...zivot...
nedavno je umrla baka od mog dragog...u nedjelju zapravo...prije manje od tjedan dana njezina unuka je imala 11. rodjendan i slavila ga, kad je baka zavrsila u bolnici, za dva sata smo saznali da je umrla i prije nego su je odvezli :( to me podsjetilo na smrt moga djeda...i kako je bio bolestan dugo i mucio se prije nego je umro...baka od mog dragog je iznenada umrla...i sto je sad bolje?! umrjeti iznenada tako da se svi sokiraju, al bez patnje i iscekivanja ili se muciti i muciti sve oko sebe iscekivanjem trenutka kada cemo jednostavno nestati sa zemlje...jasno ako ista moze biti bolje, dobro u svemu tome, osim da je otisla mozda na neko bolje mjesto ako vjerujemo u raj i zivot poslije smrti i slicne vjerske stvari...a sto nam drugo preostaje nego vjerovati u nesto...sto bi nam bila utjeha u takvim trenucima...ostaje nam vjera, vjera da ju je svemoguci uzeo k sebi jer je ispunila svoju misiju na zemlji...nadam se da ce se moj djed i njegova baka sresti tamo gore, ako postoji mjesto gdje odlaze njihove duse...i da ce nas cuvati odozgora...nisam religiozan tip osobe, zapravo nisam ni krscena niti imam bilo koji od sakramenata, al isla sam na vjeronauk, molila sam se Bogu svaku vecer, ispovjedala se ne sveceniku, vec Bogu u samoci svoje sobe...ne vjerujem u crkvu kao instituciju, iako zbog neke formalnosti bi trebala otici i obaviti svu tu proceduru...no vjerujem da je Bog uz mene i ako ne odlazim u crkvu i ako se ne ispovjedam sveceniku...zar nije mnogo iskrenije priznati greske samom sebi i Bogu...
zivot prolazi, dan za danom, kao vlak stanica za stanicom prolazi i nikad ne znamo kad ce doci posljednja...carpe diem!!!
02.02.2008. u 15:45 •
3 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 03.01.2008.
Sretan Bozic i Nova Godina svim blogerima
sa malim zakasnjem...
nemam bas nesto vremena pisat blog, al dodjem ja posjetit vas koji put...
eto samo da napisem jos samo nekoliko novogodisnjih odluka, posto 2008. nam je dosla, 2007. brzo prosla....:
1) dat cu oba ispita koja su mi ostala do 4 mj.
2) postat cu prvostupnik ovo ljeto
3) upisat cu specijalisticki najesen
4) pocet cu ponovno ici u teretanu (ili se bavit necim)
5) upisat cu plesnu skolu
6) naci cu posao u struci
7) druzit se vise sa prijateljima (izlasci i te sheme)
8) pobrinut se za svoje zube (otic konacno na operaciju izvadit umnjake, itd.)
....to je to zasad od mojih odluka....
a sad stvari koje su se dogadjale u ovoj godini:
- uspjela sam dati hrpu ispita i ostala su mi jos samo dva (istina gadna, ali ne moze sve bit savrseno)
- radim i imam dobru placu s kojom zadovoljavam sve svoje potrebe i jos uspjevam stediti za nastavak skolovanja
- i dalje sam sa svojim dragim kojeg volim i koji voli mene (valjda:))
- bila sam demosica na faksu
- odrekla sam se mora radi posla (hm...jel to dobro ili ne...u jednu ruku da u drugu ruku ne,al vidjela sam more na dva dana)
- nisam se stigla bas previse druzit sa svojom ekipom - izlasci 0 bodova - posao, faks, dragi i totalna bezvolja za izlascima su ucinili svoje
- bilo je nekoliko dobrih izlazaka, pogotovo Bozicni party od firme..
- stupila sam u kontakt sa frendicom iz osnovne slucajno prek onih fw mailova...
- upoznala sam divne ljude - kolege na bivsem poslu i sadasnjem poslu
- nisam ostala u kontaktu sa ljudima sa faksa :( bar ne u stalnom kontaktu...
....ma bila je to dobra godina....
03.01.2008. u 21:37 •
2 Komentara •
Print •
#
petak, 09.11.2007.
Pusti nek' misle što hoće...
Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan
Želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći
Skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže
Nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi
Počne radit što joj je najmilije
Evo bas slusam Adastru, super su mi...zapravo slusam ih vec malo duze..no vec i malo duze se spremam napisati post, no nikad nemam vremena...radim po citave dane, dane kad radim ujutro popodne provedem s dragim, dane kad sam slobodna provedem spavajuci, eventualno nekim shoppingom, kavicom i naravno sa dragim...nisam imala vec dugo slobodan vikend, to me ubija..tj. nisam vec dugo imala dva dana za redom slobodna, to ubija...
Pusti (Adastra)
Dižemo silne zidove
Svojih ego tripova,
A iza njih smo usamljene skitnice.
Najgore je kad desi se
Da u trenu nestane
Ono što gradili smo
Sad je prazan hram.
Kako se lako odreći
Jedni drugoga,
Sve svete stvari
Danas ništa ne znače.
Negdje u tami prkosi
Pravednik koji doziva
Vjetar što utjehom će izbrisati bol.
Pusti nek' misle što hoće...
Opet prkosim u tami
Ovog puta nema vraćanja
Ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja.
Pamtim sreću koja traje duplo manje,
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem pric drugi dan sam opet žaba,
Umoran i nemoćan ko neka stara baba-
Sve je usporeno opet osjećam se grogi,
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi.
Odbijam bit' provociran,
Odbijam bit' iznerviran,
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran.
Zašto više nismo ljudi dobre volje?
Zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,
Na njemu nema dosta hrane al'
Ima metak za svakog...
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
I tko su svi ti umjetni idoli?
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli.
Zato opet opet idem nazad,
Duboko ispod,
Dublje nego ikad gdje visoko je pod
I bit će mi dobro,
Sve nevažno proć' će,
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće.
PUSTI!
Pusti nek' misle što hoće...
Pocela je predizborna utakmica, politicari nas opsjedaju sa plakatima, pogotovo desnica sa svojim crveno plavim plakatima koji me strasno nerviraju, nisam ja sad nesto pretjerano politicki orjentirana, ja samo zelim kao i vecina gradjana vise radnih mjesta, smanjenje korupcije, bolje zdravstvo, bolje skolovanje, umirovljenicima vece mirovine,...i svidja mi se sdp-ov program...radila sam za njih ankete i malo sam poblize upoznala sav taj svijet i definitivno imaju nesto sto hdz nema, a to je – normalni su...hdz se uvijek drzi ugladjeno, gledaju s visoka, uvijek u nekim odijelima, djeluju veoma umisljeno...dok u sdp-u su svi nekako normalni, obicni mladi ljudi koji imaju svoju neku viziju, svoje neke ciljeve za koje se bore.
Nedavno su me zvali iz Hdz-a za anketu – posljednje pitanje je da li bismo mogli sto uciniti da promjenite misljenje?! Hm...meni je u tom trenu to zazvucalo kao – recite sto zelite, mi cemo to uciniti samo da dobijemo glas...zvucalo mi je na mito...
Zašto više nismo ljudi dobre volje?
Zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
Necu vise o politici...ne isplati se...
..........
Zapravo samo sam se htjela javiti...
........
Pozdravljam vas,
pusa
09.11.2007. u 13:31 •
7 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 22.10.2007.
Tose Proeski - Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
kada god cujem ovu pjesmu...najezim se...i prije nego sto je poginuo, kada god sam cula ovu pjesmu najezila sam se...a sad pogotovo...
22.10.2007. u 13:49 •
3 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 09.09.2007.
...i dani prolaze...
dani mi ponovno tako brzo prolaze, ponovno sam svjesna kako vrijeme zapravo brzo leti, ponovno me hvata sjeta za nekim proslim vremenima kada sam bila puna poleta, zelje za izlascima, zelje za druzenjima, zelje za raznim stvarima koje me jednostavno vise ne privlace..ova jesen, ovo kisno vrijeme, kao da svake godine pobude u meni neku sjetu, neku depresiju...i unatoc tome sto se svima cini da sam sretna, kao da u sebi tonem...i ne drzi to mene stalno, drzi me dan-dva, mozda tri i tada je ponovno sve po starom...al trenutno tonem...i place mi se radi svake sitnice, a cak me ne drzi ni pms...cak me i filmovi mogu rasplakati, a to nikad prije nisu mogli..
ne znam je li to zbog hormona ili vremena ovog ludog, al zivcira me...ne zelim biti takva...ne zelim da me svaka rijec povrijedi, ne zelim da svaka tuzna scena u filmu mi natjera suze u oci,...zelim biti onakva kakva sam bila prije par dana...sretna, zadovoljna zivotom i bezbrizna...zelim da me netko trgne, da mi pokaze bolju stranu zivota...kao u coca-cola reklami...jednostavno da me makne iz ovog tmurnog raspolozenja, tj. neraspolozenja...
sad te molim ustani
resetiraj brojilo
otvori oči, udahni
svijet vuče prvu ponovo
stat će vrijeme
oko nas sagradit ću zid
točno znam koliko dug i visok treba
da skrije nas od životinja
(Ramirez - Zoo)
09.09.2007. u 11:38 •
4 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 27.08.2007.
....
samo za taj osjecaj...koliko puta ste zeljeli zadrzati onaj osjecaj...osjecaj kada vise nista nije vazno, kada nista drugo ne postoji...kada ovako malo rezimiram bilo je toliko takvih trenutaka koji su mi u tako lijepom sjecanju...u koje bih se zeljela vratiti, a to je jednostavno nemoguce...
Da se mogu kao nekad, vratiti na pocetak
I biti onaj isti bahati djecak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim
27.08.2007. u 13:42 •
4 Komentara •
Print •
#
petak, 24.08.2007.
Reamon - Tonight
she hated being on her own
She always took me by the hands
and say she needs me
She never wanted love to fail
she always hoped that it was real
She'd look me in the eyes and say believe me
But then night becomes the day
and there?s nothing left to say
If there's nothing left to say
then something?s wrong
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful and wild
And as the hands would turn with time
she'd always say that she was my mine
She'd turn and lend a smile
to say that she's gone
But in a whisper she'd arrive
and dance into my life
Like a music melody
like a lovers song
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful and wild
Through the darkest night
comes the brightest light
And the light that shines
is deep inside
It's who you are
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful ?beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful and wild
So beautiful and wild
So beautiful and wild
24.08.2007. u 13:36 •
3 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 13.08.2007.
dogadjanja unutar mjesec dana
eto da me discovery girl nije podsjetila ne bi valjda ni sama skuzila da nisam pisala vise od mjesec dana...
vrijeme mi ponovno leti, no evo kratki rezime posljednjih mjesec dana
-frend koji radi u Irskoj je bio tu 3 tjedna
-jednu nedjelju smo bili u tuheljskim toplicama - predobro mi je tamo...cisti bazen, birtija u bazenu, ma raj...iako sam malo izgorila
-dobila sam posao, istina zasad preko student servisa, no nadam se ugovoru kad diplomiram
-bila sam jedan vikend na moru sa ekipom - petak navecer krenula tamo sa onim disko vlakom (preporucam djevojkama zeljnih muskaraca - 98% muskih u vlaku)- ujutro stigli u split - otisli na trajekt za brac - bili tamo do subote popodne (kupanje, suncanje, rostilj, piva, nocno kupanje,..) - vratili se u split - bus za zagreb
disco vlak
-prosli vikend sam bila u svatovima od deckovog frenda - bili smo tam do ponoci - mislim da vam to sve govori (iako su mladenci bili prekrasni)
-starci su mi u petak otisli na more tak da sam citav vikend bila kod dragog (osim onih 8 sati jucer kad sam radila) - jutros sam se vratila doma,jer on radi ujutro, ja popodne...
sad idem kuhat rucak i na posao
probat cu malo cesce pisat :)
pusa svima!!!
13.08.2007. u 12:13 •
5 Komentara •
Print •
#